The global prevalence of diabetes is increasing, placing demands on healthcare systems as they work to meet the needs of this growing patient group. Diabetes specialist nurses play a central role in supporting these patients and contributing to positive health outcomes, yet knowledge remains limited regarding the prerequisites that enable them to fulfil their professional responsibilities. This compilation dissertation aimed to explore professionals’ and patients’ experiences of contemporary diabetes healthcare with a specific focus on the prerequisites for person-centred care, work-integrated learning and job satisfaction among diabetes specialist nurses.

A multimethod design combining qualitative and quantitative methods was employed. Data were collected through interviews with patients (study I), surveys (studies II and III) and focus-group discussions with diabetes specialist nurses (study IV). The analyses included qualitative content analysis (study I), statistical analyses (studies II and III) and focus-group analysis (study IV).

The findings reveal an increasingly strained diabetes healthcare system. Patients expressed a desire for multidimensional, person-centred diabetes care (study I), while diabetes specialist nurses reported striving to maintain their professionalism and person-centred practice despite a strained care environment characterised by increasing pressures and high workloads along with a perception that diabetes care is deprioritised (study IV). Study II examined how the learning potential of the workplace was associated with diabetes specialist nurses’ perceptions of providing person-centred care and identified two contributing factors: ‘support in learning’ and the ‘opportunity to reflect’. Study III revealed a direct relationship between diabetes specialist nurses’ occupational self-efficacy and job satisfaction and showed that the workplace’s learning potential—‘time for exploration’—mediated this relationship. This dissertation concludes that, in an increasingly strained diabetes healthcare system, investing in work-integrated learning and supportive organisational structures is essential for ensuring person-centred diabetes care and strengthening diabetes specialist nurses’ job satisfaction.

Udio osoba s dijabetesom globalno raste, što stavlja velike zahtjeve na sposobnost zdravstvene zaštite da zadovolji njihove potrebe. Osobe s dijabetesom imaju povećan rizik od kardiovaskularnih komplikacija i predstavljaju značajan udio korištenja zdravstvenih usluga. Dijabetološke medicinske sestre igraju centralnu ulogu u podršci ovim pacijentima i mogu doprinijeti poboljšanju zdravstvenih rezultata. Međutim, nedostaje im dovoljno znanja o preduslovima za obavljanje svoje profesionalne prakse kako bi ispunile svoj zadatak.

Svrha ove kumulativne disertacije je bila istražiti iskustva stručnjaka i pacijenata u suvremenom liječenju dijabetesa, s posebnim fokusom na uslove za liječenje usmjereno na osobu, učenje integrirano u rad i zadovoljstvo poslom među dijabetološkim medicinskim sestrama.

U ovoj disertaciji je korišten više metodski pristup koji kombinira kvalitativne i kvantitativne metode. Podaci su prikupljeni putem intervjua s pacijentima (Studija I); anketnih ispitivanja (Studije II i III) i fokus grupa (Studija IV) s dijabetološkim medicinskim sestrama. Podaci su analizirani korištenjem kvalitativne analize sadržaja (Studija I), statističkih analiza (Studije II i III) i analiza fokus grupa (Studija IV).

Studija I je ispitala kako pacijenti doživljavaju trenutno liječenje dijabetesa i koje su njihove potrebe za učenjem i podrškom. Pacijenti su izrazili želju za višedimenzionalnim i na osobu usmjerenom liječenjem dijabetesa – liječenjem koja uzima u obzir cijelu njihovu životnu situaciju, potrebe za učenjem i izazove koje dijabetes sa sobom nosi, gdje je dijabetološka medicinska sestra često opisivana kao saveznik. Istovremeno, je više njih opisalo da je liječenje dijabetesa koje danas primaju ograničeno i da ne zadovoljava uvijek njihove lične potrebe.

Studija II je ispitivala kako okolina za učenje na radnom mjestu utiče na mogućnosti dijabetoloških medicinskih sestara da rade na način usmjeren na osobu. Utvrđeno je da su dva faktora posebno važna: podrška u svakodnevnom učenju i mogućnosti za refleksiju. Kada dijabetološke medicinske sestre doživljavaju da mogu učiti na poslu i imaju vremena da razmisle o svom radu, one također ocjenjuju da je njega koju pružaju više usmjerena na osobu. To ukazuje da kada se profesionalcima omogući učenje u radnoj sredini to može doprinijeti njezi usmjerenoj na osobu za osobe s dijabetesom.

Studija III je istraživala odnose između samopouzdanja na poslu, potencijala za učenje na radnom mjestu i zadovoljstva poslom testiranjem hipotetičkog modela strukturnih jednačina. Rezultati su pokazali direktnu vezu između samopouzdanja na poslu dijabetoloških medicinskih sestara i zadovoljstva poslom. Jedna dimenzija okoline za učenje na radnom mjestu – imati vremena za istraživanje u svakodnevnom radu – pozitivno utiče na ovaj odnos.

Studija IV je istraživala iskustva dijabetoloških medicinskih sestara o uslovima za njegu usmjerenu na osobu i njihov profesionalni rad u primarnoj zdravstvenoj zaštiti dijabetičara. Rezultati pokazuju da medicinske sestre nastoje održati svoj profesionalizam, uprkos opterećenoj zdravstvenoj sredini koju karakterizira sve veći pritisak za promjenama i veliko opterećenje poslom gdje se doživljava da liječenje dijabetesa im nizak prioritet.

Zaključno, disertacija pokazuje da je, u sve opterećenijem sistemu zdravstvene zaštite za dijabetes, ključno stvoriti uslove za učenje integrirano u rad i podržavajuće organizacijske strukture kako bi se osiguralo liječenje dijabetesa usmjereno na osobu i poticalo zadovoljstvo poslom dijabetoloških medicinskih sestara.

Andelen personer med diabetes ökar globalt, vilket ställer stora krav på hälso- och sjukvårdens förmåga att möta deras behov. Personer med diabetes har en förhöjd risk för kardiovaskulära komplikationer och står för en betydande del av vårdutnyttjandet. Diabetessjuksköterskor spelar en central roll i att stödja dessa patienter och kan bidra till förbättrade hälsoutfall. Det saknas dock tillräcklig kunskap om vilka förutsättningar de har i sin yrkesutövning för att fullfölja sitt uppdrag.

Syftet med denna sammanläggningsavhandling var att utforska professionellas och patienters erfarenheter av den nutida diabetessjukvården, med särskilt fokus på förutsättningar för personcentrerad vård, arbetsintegrerat lärande och arbetstillfredsställelse bland diabetes specialistsjuksköterskor.

En multimetodansats som kombinerar kvalitativa och kvantitativa metoder användes i denna avhandling. Data samlades in genom intervjuer med patienter (Studie I); enkätundersökningar (Studier II och III) och fokusgruppsdiskussioner (Studie IV) med diabetesspecialistsjuksköterskor. Data analyserades med kvalitativ innehållsanalys (Studie I), statistiska analyser (Studier II och III) och fokusgruppsanalys (Studie IV).

I studie I undersöktes hur patienter upplever dagens diabetesvård och vilka lärande- och stödbehov de har. Patienterna uttryckte ett önskemål om en multidimensionell och personcentrerad diabetesvård – en vård som tar hänsyn till hela deras livssituation, lärandebehov och de utmaningar som diabetes innebär, där diabetessjuksköterskan ofta beskrevs som en allierad. Samtidigt beskrev flera att den diabetesvård de får idag är begränsad och inte alltid möter deras personliga behov.

I studie II undersöktes hur arbetsplatsens lärandemiljö påverkar diabetessjuksköterskors möjligheter att arbeta personcentrerat. Två faktorer visade sig vara särskilt viktiga: stöd i det dagliga lärandet och möjlighet till reflektion. När diabetessjuksköterskor upplever att de kan lära på jobbet och får tid att reflektera kring sitt arbete, skattar de också vården de bedriver som mer personcentrerad. Det tyder på att lärande i arbetsmiljö för de professionella kan bidra till personcentrerad vård för personer med diabetes.

I studie III undersöktes sambanden mellan arbetssjälvtillit, arbetsplatsens lärandepotential och arbetstillfredsställelse genom att testa en hypotetisk strukturell ekvationsmodell. Resultaten visade en direkt relation mellan diabetessjuksköterskors arbetssjälvtillit och arbetstillfredsställelse. En dimension av arbetsplatsens lärandemiljö – att ha tid för utforskande i det dagliga arbetet – inverkar positivt på detta samband.

I studie IV utforskades diabetessjuksköterskors erfarenheter av förutsättningarna för personcentrerad vård samt deras professionella arbete i den primärvårdsbaserade diabetesvården. Resultaten visar att sjuksköterskorna strävar efter att upprätthålla sin professionalitet, trots en ansträngd vårdmiljö som kännetecknas av ökande förändringstryck och hög arbetsbelastning där diabetesvården upplevs nedprioriterad.

Sammanfattningsvis visar avhandlingen att det, i en alltmer ansträngd diabetes-hälso- och sjukvård, är avgörande att skapa förutsättningar för arbetsintegrerat lärande och stödjande organisatoriska strukturer för att säkerställa en personcentrerad diabetesvård och för att främja diabetessjuksköterskors arbetstillfredsställelse.